Naslovnica / O nama / O našem gradu

O našem gradu

Livno je grad u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Leži ispod planine Cincar (2006 m nadmorske visine) i brda Bašajkovac (oko 1000 m nadmorske visine), na 17. stupnju istočne geografske dužine i 43,5 stupnju sjeverne geografske širine. Grad se smjestio na uzvišenju, na sjeveroistoku Livanjskog polja koje zahvaća površinu od oko 410 km2. Gradu pripadaju sela: Zastinje, Suhača, Mali i Veliki Kablići, Priluka, Prisap, Žirović, Ljubunčić, Lusnić, Strupnić, Kovačić, Čelebić, Bojmunti, Radanovci, Bogdaši, Vrbica, Sajkovići, Gubin, Provo, Čaprazlije, Donji i Gornji Rujani, Lištani, Odžak, Ćajić, Prolog, Lipa, Čuklić, Ćosanlije, Tribić, Orguz, Srđevići, Bila, Zabrišće, Držanlije, Grborezi, Komorani, Guber, Rapovine, Dobro, Potočani, Zagoričani, Žabljak, Drinova međa, Sturba, Potok, Smričani, Glavica, Tušnica, Potkraj, Megdan, Grgurići, Vidoši, Lopatice, Lopatinac, Golinjevo, Miši, Podhum, Vržerale i Podgradina. Livanjsko, najveće kraško polje na svijetu, okružuju planine: Cincar (prema Kupresu), Krug, Golija, Staretina i Šator (prema Glamoču), Grabovica i Tušnica (prema Tomislavgradu), te Dinara i Kamešnica (prema Sinju, RH). Prema Bosanskom Grahovu nema planinski masiv.

U gradu odmah ispod Bašajkovca je izvor bistre vode, Duman, koji stotinjak metara dalje postaje rijeka. Čista i hladna Bistrica.

Prije naseljavanja Slavena, na području današnje općine Livno živjelo je ilirsko pleme Dalmati, stočari, koji su se kasnije bavili i trgovinom. Krajem 13. i početkom 14. stoljeća, Livnom upravljaju sinovi hrvatskog bana Pavla Šubića, te Mihovilovići. Sredinom 14. stoljeća Livnom rukovode Galešići koji ga ustupaju ugarsko – hrvatskom kralju Ludvigu I. Anžuvincu, nakon čije ga je smrti bosanski kralj Stjepan Tvrtko pripojio Bosni 1387. godine. Zadnje godine 14. stoljeća, bosanski kralj Stjepan Ostoja darovao je livanjsku župu Hrvoju Vukčiću – Hrvatiniću, a od 1430. do 1436. godine pod upravom je bosanskog kralja Tvrtka II. Od 1444. do 1449. godine, u Livnu je stolovao bosanski kralj Stjepan Tomaš. Nakon njega, gradom je upravljao Vladislav Hercegović, te Ivaniš Vlatković.

Grad 1469. godine pada pod tursku vlast, pod kojom je bio do 1878. godine, otkad je pod upravom Austrougarske monarhije. Stvaranjem Kraljevine SHS (1918.), Livno ulazi u jugoslavensku državu u čijem je sastavu bilo do njenog raspada, 1991. godine. Od 28. VIII. 1993. sastavni je dio Hrvatske zajednice Herceg Bosne, a od Daytonskog sporazuma (21. XI. 1995.) u sastavu je Federacije Bosne i Hercegovine.

Livno je stoljećima značajna prometnica koja je povezivala Dalmaciju i Bosnu. Karavanima, tim je putom roba iz Bosne prevožena u Dalmaciju i obratno. Danas je grad jedno od glavnih prometnih raskrižja u Bosni i Hercegovini, te glavno prometno raskrižje na putovima Split – Sarajevo, Split – Banja Luka i Mostar – Bihać.

Grad je sjedište Herceg – bosanske županije, odnosno kantona, najveće je mjesto u županiji, te je privredno, zdravstveno, prosvjetno-kulturno i sportsko središte.

Po popisu iz 1991. godine, grad je imao 10 080 stanovnika, a općina 40 600 stanovnika. Danas grad ima oko 13 000, a općina oko 30 000 stanovnika.

Grad s dobrim i veselim, velikim i poznatim ljudima.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *